|
PUTEM U NEPOZNATO NA VRH MAJA Cet HARUŠES
Plav -Prvog vikenda jula, na poziv planinarskog društva “Paštrik” iz Đakovice, organizatora međunarodnih planinarskih susreta “VALBONA 2010”, koji su održani u dolini Valbone u Albaniji, učesnici su bili i članovi PD “Prokletije” iz Plava. Planom je bio predviđen uspon na dva vrha -Maja Jezerce (2694 mnv) i Maja Cet Harušes (2424 mnv), kao i rekreativna šetnja do izvora rijeke Valbone. - Po dolasku kod hotela Paštrik u Đakovici, gdje je bilo predviđeno okupljanje, srdačno nas dočekuju domaćini. Tu smo iskoristili priliku da malo prošetamo po starom dijelu grada, i obiđemo džamiju staru preko 300 godina. Polazimo. Već od samog prelaska granice na prelazu Ljaf Morina čeka nas prijatno iznenađenje -nov asfalt sve do grada Bajram Curi, a odatle dobro nasut i utaban put, proširen na nevjerovatnih 8 m širine, pripremljen za asvalt. Izgleda da su albanske vlasti prepoznale turistički potencijal Valbone koja će za koju godinu biti poznata i u evropskim okvirima -stoji u izvještaju Ahmeta Rekovića, člana PD “Prokletije”.U Valboni nailaze na objekte u izgradnji, građevinske mašine i velike šlepere drvnog materijala, što, kako procjenjuje Reković, nagovještava nekontrolisanu gradnju i devastaciju najljepše doline u Prokletijama. Vlasnik restorana Fuša Gjes (1000 mnv), gdje je bilo okupljanje planinara, kaže da je proširio smještajne kapacitete. Izgrađen je veliki novi objekat, jer svaki dan imaju preko 50 gostiju u špici sezone. -Tu postavljamo šator i ostatak dana provodimo u šetnji dolinom. Kod restorana se okupio veliki broj planinara, preko 200. Tu su PD “Paštrik”, PD “]eravica, PD “Šara”, PD “Priština”, svi sa Kosova, te planinari iz Slovenije i mi iz Crne Gore. Uveče nakon večere bilo je svečano otvaranje susreta. Ja sam dobio i posebnu nagradu -panoramu stare Đakovice u bakrorezu, kao i vunene gete, jer domaćini nijesu zaboravili kada sam prošle godine pritekao u pomoć njihovom sekretaru društva Nedžadu Dulji. Poslije oficijelnog dijela nastavljeno je druženje uz muziku do kasno u noć. U prekrasno jutro, nakon doručka, planinari se grupišu. Veća grupa, njih preko 60, ide na Maja Jezerce, a nas 19 krećemo na Maja Cet Harušes, što je prvi planinarski pohod, dakle, put u nepoznato žiznio je Reković. Prvih sat vremena, navodi on, ide se kolskim krivudavim putem kroz šumu, a dalje kroz gustu bukovu šumu, po svom nahođenju, do Buni Zicita (1350 mnv), a odatle stazom koja se jedva nazirala i koja vodi do podnožja stijena. Tu se razdvajaju, tražeći nastavak puta, te nakon malog forsiranja u hodu Ahmet i izvjesni Ramiz, stižu na željeni vrh nakon 4 sata i 15 minuta. -I zaista nema riječi da se opiše taj osjećaj dok čovjek gleda sve te vrhove u krugu od 360˚. Uzhićenje i radost su još veći kad znamo da smo mi prvi koji su popeli ovaj vrh a i po prvi put smo zagazili u planinski lanac sa druge strane doline Valbone, a godinama smo ga posmatrali sa vrhova Kolata i Rosita. Vrhovi u ovom lancu za koje znam imena su: Maja Pećmars 2461 mnv, Maja Malgašit 2319 mnv, Maja Ceta Dašlem 2411 mnv, Maja Ismet Sali Brucaj 2527 mnv, Maja Gryk e Hapt 2625 mnv, Maja e Gavnit 2530 mnv, Maja Hekurave 2559 mnv, Maja Briaset 2556 mnv, Maja Zhapores 2398 mnv, Maja Bošit 2416 mnv, i još na desetine vrhova kojima neznam imena. Na vrh je izaslo 9 planinara, među kojima i jedan osmogodišnjak sa svojim ocem. Sa vrha se pruža širok pogled i na vrhove sa druge strane doline: Maja Papluljes 2569 mnv, Maja Jezerce 2694 mnv, Maja Ragamit 2484 mnv, Maja Kokerhakes 2508 mnv, Maja Etes 2423 mnv, Karanfili, Maja Rosit, Maja Thate 2400 mnv, Maja Špina e Bukur 2464 mnv, Kolate, … -pobrojao je Reković. Novak Vujačić
|
