Božja uputa nas uči i ukazuje nam da je Svevišnji Gospodar Nebesa i Zemlje ljude s razlogom podijelio na plemena,  narode i različite rase da bismo se bolje upoznavali a ne da bi jedni drugima bili odbojni samo zato što nijesu "naše" nego neke "druge" nacije.

   Najbolji je onaj koji najviše čini dobrih djela, a najgori je onaj koji najviše u zlu pretjeruje. Ljudi su skloni puno stvari raditi da bi im drugi ljudi iz okruženja pozavidjeli pa u tom cilju srljaju  po onoj narodnoj "ka ždrijebe pred rudu". Svako djelo koje se čini iz takvih i sličnih pobuda nema važnost kod Dragog Boga i svi pripadnici Islamske vjere dužni da ono što rade učine sa bismilom i dubokim uvjerenjem da će Neko koga mi ne vidimo,a On nas posmatra, biti zadovoljan.

  Pripadnici Dini islama  moraju biti okrenuti  i duboko privrženi svojoj vjeri, pa tek onda svojoj naciji, kulturi, običajima i tradici.Čovjek bez vjere i vjerovanja je duhno prazan i ne može računati na nagradu kojoj se vjernik nada i koji uvijek stremi dobru i dobrim djelima.

  Pripadnici dini Islama su prisutni tj. zastupljeni u više od stotinu nacija i ne postoji pravilo u Islamu koje favorizuje naciju na način da se kaže ova je nacija u dini islamu prva , a ova poslednja. Dunjalučki život je kratak i treba ga iskoristiti na način da naša dobra djela budu mnogo teža od od onih koja su loša.

  S izloženog naciju valja baštiniti i držati do nje, ali ne nikako to činiti na uštrb jedine ispravne vjere  Dini Islama, jer valja znati da smo počašćeni od Stvoritelja time što smo Muslimani, te se stoga moramo takmičiti ko će više dobrih djela učiniti. A načina i modela je bezbroj .