DO KADA SAMO TAKO! PDF Print E-mail

 

Zaista se "opštinska elita" nije imala sa čime pohvaliti Ministru u Vladi CG, Suadu Numanoviću kojeg su odveli u selu Jasenica kod Plava da bi tog dana svečano pustili u rad betonski most preko male rečice - Đuričke- čitajte Plavske rijeke, koja u ljetnjoj sezoni skoro da i prekapljuje. Time želim ukazati na veličinu te "mosturine" kojeg bi mogla napraviti i iole bogatija  udovica a da joj se nimalo ne primijeti umanjenje njenog imetka. Preko tog mosta vrši se prenošenje balvana tj. šumskog blaga iako je značajan dio tih šuma bio u privatnoj svojini a lokalna vlast nije imala volje ni validne spiskove građana da sačini kako bi se sirotinji vratilo ono što je njihovo i što im je država bukvalno otela u prošlosti.

 

  Ministru Numanoviću nijesu pojasnili čime su se rukovodili kod odbijanja zahtjeva da se napravi most u mjestu Babina Voda koji spaja tri sela i to Završ, Bogajiće i Hote i zbog čijeg nepostojanja skoro svake godine se davi stoka i smrtno stradaju odrasli i omladina, a za čiju gradnju interesovanje iskazuju drugi subjekti.  

 

   Ispričali su mu da ima puno  nezaposlenih mladih ljudi, a pored toga i 500 "žrtava tranzicije" , te da je na stotine porodica u stanju socijalne potrebe. To što će pripravnicima tj. fakultetskim kadrovima koji po prvi put zasnivaju radni odnos omogućiti obavljanje pripravničkog staža nije dovoljno, jer mladi ljudi žele da rade duže a ne 6 mjeseci ili godinu dana koliko im traje pripravnički staž nakon čega će se morati prijaviti Fondu rada kao nezaposleni.

 

   Takođe nijesu pojasnili zbog čega se saobraćanica od Limskog mosta preko Rudopoljske do Hridske ulice  tj. do Doma zdravlja Plav pravi toliko dugo kao Skadar na Bojani. Narod se sehiri svemu tome i osnovano sumnjaju da  usporavanjem i odugovlašivanjem tih radova neko vjerovatno profitira bez pravnog osnova i sve to na štetu građana kao poreskih obveznika preko čijih leđa će se svi ti troškovi pokriti tj. napalatiti.

 

 Isto tako nijesu pojasnili zašto umjesto toliko utrošenog novca za proširenje opštinske zgrade nijesu taj novac uložili u neki mini pogon za proizvodnju sokova od borovnica, mlekaru, ljekobilje itsl., kada će ionako morati polovina administracije po opštinama u CG da se oglasi tehno/viškom u skladu sa standardima EU.

 

   Rezultati dakle nijesu vidljivi a najmanje su za pohvalu, pa bi nesposobni, neodgovorni i oni koji su izguzbili kompas sa realnošću morali da shvate da mladim i stručnim dolazećim generacijama valja omogućiti da uzmu sudbinu u svoje ruke, jer su nas ovi dosta "vodili" i skoro do ponora doveli. Valja imati sluha i čuti one koji  traže hleba, hleba, i ostalih potrebština kako bi mogli nejač da podignu i školuju.

 Jedan od takvih je i moj srednji brat koji je sigurno jedini u Crnoj Gori kao lice sa vojnom školom iz Beograda koji nigdje ne radi, dok su drugi zbrinuti pri vojsci, policiji i drugim javnim služama.Obećaše mu da će još prije 2 godine raditi i po onoj narodnoj "obećanje ludom  radovanje". Do kada samo tako !

 

   

       Autor teksta: Ibrahim Husejnovic Plav